ŽIVOT

Hakuna Matata drugi put

Kada ne pratiš znake ili ih jednostavno zaboraviš, Bog te podseti. Tako I ja. Zaboravila sam za slučaj davljenja na Tasosu I ponovnu šansu koja mi je data da je živim Hakuna Matata, bez brige, odgovornosti I obaveza. Medjutim, Hakuna Matata, opet me pronašla I podsetila na naš raniji susret.

I to gde? Verovali ili ne opet na moru.

Otišla sam u Grčku sa prijateljima. Priroda je bila prelepa, more I vreme kao poručeno, sve je bilo tako toplo, umirujuće, kao raj na zemlji. . Cveće I vegetaciji delovali su nestvarno a vazduh morski svež. Sve lepote raja, za mene tu su se I završavale. Počela sam da verujem da more, pored toga što čisti moje telo I kožu, takodje čisti I moje emocije. Svaki put kada odem na more, ne prestajem brinuti, nervozna sam, stalno se preispitujem. Nije me to ni ovoga puta zaobišlo, energija mi je bila veoma niska, tako sam se I osećala I bezbroj puta poželela da se vratim kući.

Baš jednoga dana kada je postalo nepodnošljivo, moj prijatelj ne znajući za buru u meni, doviknuo mi je kroz osmeh “Hej Hakuna Matata”.  Njegov pozdrav, trgnuo me iz košmara koji sam sebi kreirala I brzo sam ga upitala: “Da li znaš šta to znači?”. Odgovorio je da nema pojma I da mu je jednostavno prošlo kroz glavu. Od tada čvrsto verujem u znake koje nam Bog šalje.

Svako ih može uočiti samo ukoliko prati, sluša, gleda I koristi svoja čula bez opterećenja, bez briga kao što kaže Hakuna Matata. Znaci nam mogu mnogo toga reći, gde smo trenutno, gde trebamo ići, da li grešimo ili smo na pravom putu. Mogu nam biti smernica kada se zamorimo I izgubimo vezu sa svojom dušom, vezu sa sobom.

Kao što rekoh Hakuna Matata je život bez obaveza odgovornosti I briga. Kažu hedonisički, neko bi možda dodao još neki epitet, ne tako prijatan. Ipak, ovaj izraz ja tumačim drugačije. Život svakako treba očistiti od briga, jer one nam ne služe. Sa brigama nećemo iskreirati život kakav želimo, zato ih pustite što dalje od sebe.

Obaveze mogu biti naporne I dosadne, ukoliko radimo ono što ne volimo. Ukoliko čovek voli svoj posao, on će se ubijati od posla a neće to ni osetiti. Obaveze neće doživljavati kao nešto loše, već kao radost, pokret I kreiranje kome će se radovati.

Za sve one koji će reći “Imam decu, kredit…”, u redu je, završite vaše obaveze ali nadjite pola sata u danu za sebe I ono što volite I vratiće vam se višestruko. Ukoliko niste spremni da bilo šta promenite ostaje vam da se žalite na ljude, život, vlast ali činjenica je da ste sami odgovorni za život koji živite.

Za odgovornosti važi isto. Jedina odgovornost koju trebati prihvatiti je rad na sebi, da iz dana u dan budete bolji, da učite razvijate se I napredujete. Ne dajte se zavarati da to pripada samo mladima. Čovek uvek može napredovati I učiti I to nema veze sa godinama. Ukoliko ovo budete činili, bićete zahvalni, ispunjeni I srećni sa životom koji imate I preuzećete potpunu odgovornost za njega.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *