KNJIGE I PRIČE

Anđeo koga sam srela

 

Besciljno sam šetala ulicama grada okupanog od prolećne kiše. Sve je bilo sveže i rađalo se ponovo, posle duge zimske tame.

 

Koračavši lagano, stigla sam do najstarije ulice u gradu. Bila je puna starih zanatskih radnji, koje  su još uvek radile zahvaljujući ljudima koji su cenili ručni rad. Popločana kaldrmom, čuvala je deo prošlosti. Pogled mi zastade na izlogu stare antikvarinice.  Uvek sam  je zaobilazila.

Starac u čijem je vlasništvu bila  delovao je čudno, neki bi rekli kao iz filmova strave i užasa. Osetila sam žmarce svaki put kada bi ga ugledala. Sem duge sede kose, koja je bila spuštena preko njegovih ramena, sve ostalo odavalo je utisak vojničke urednosti. Uvek detaljno izbrijan, u odelu sa leptir mašnom po poslednjoj modi ali modi koja je prevazidjena u doba džez ere. Uklapao se sa ambijentom.

Njegove oči ipak bile su najupečatiljiviji detalj u čitavoj pojavi, ledono plave, delovale su poput skenera, kao da im ne može promaći ništa, ni pokret a ni misao.

Prošavši pored njega, osetih miris jake kolonjske vodice, nekad davno popularne. Takvu istu koristio je moj deka, volela sam taj miris. On me za trenutak ohrabri da prevaziđem  strah i konačno uđem u antikvarnicu. Volela sam takva mesta, odaju utisak privlačne tople mistike. Svaka od stvari unutra imala je svoj priču koju sam  želela čuti. Starac više nije bio na vratima.

Ušla sam žurno sa mišlju da se zadržim što kraće. Mislila sam da će samo pogled unutra, biti dovoljan mojoj radoznalosti.

Mali prozori bacali su snopove svetlosti na stvari koje su bile uredno složene.

Biću odmah sa vama.-čula sam glas iz sobe na dnu radnje.

Nema potrebe, snalazim se sama.-izbacila sam reči kao vruć krompir.

Molim te, ne dolazi pusti me na miru da uživam.-pomislila sam.

Aha, to ste vi.-čula sam glas iza sebe.

Kao zaleđena, stajala sam  ispred ogledala koje sam u tom momentu proučavala.

Drago mi je, što je vaša radoznalost, pobedila ovaj put.-čula sam glas iza sebe ali nisam se usudila za  susret  sa tim očima.

Uvek prođete, budete malo ispred ali ništa.- reče antikvar.

Okrenuvši se, ugledala sam starca. Stajao je ispred mene, gledajući me prozirnim očima.

Zašto ništa ne govorite, jeste li nemi?- upita on kroz osmeh.

Ne, nisam nema samo…-nisam mogla da nađem reči a  te oči kao svevideće, nikada se nisam tako uplašila.

Znam šta bi mogao biti problem, oprostite staroj ludi. Stalno zaboravljam naočare-reče stavljajući tamne naočare za sunce.  Znate ja sam slep.-reče starac.

Kako mislite slep?-upitala sam ga pokušavajući da se priberem.

Mislim kao slepi miš, kao Filip Višnjić, kao Vanga..-reče starac kroz smeh.

Izvadi iz džepa naočare i stavi ih.

Eto, je li sada bolje?-upita je.

Oprostite molim vas.-vapila sam. Kako glupo od mene, oprostite,nisam znala..

Gospođice, ne treba da vas je sram, tako je trebalo da bude.-reče starac.

Kako to mislite, trebalo je?-ovo me zbunilo.

Očekivao sam vas.-odgovori starac.

Ništa vas ne razumem. –rekla sam.

I ne treba, razumećete me kada za to dođe vreme. Moje ime je Gavrilo.-reče starac.

Drago mi je. Ja sam Ana i još uvek ništa ne kapiram.-rekla sam automatski.

Strpljenja draga moja, shvatićete. Za sada sam zadovoljan što niste pobegli, mnogo ste plašljivi i oprezni, to nije dobro za duh. Postavljate sebi previše prepreka i večito ste u svom zatvoru. Ne stižete da se bavite stvarima koje su bitne. Koliko puta ste samo došli do radnje, okrenuli se i otišli? Čudo jedno.-reče starac

Čekajte, čekajte!-naredi ona. Kako znate da sam bila isped radnje i da sam toliko puta bila a tvrdite da ste slepi?- pitala sam pobedonosno.

Opet ona. Dokle ćete sumnjati i predpostavljati? Predpostavke nisu dobre, ne služe vam ni najmanje jer vode netačnim zaključcima a oni vode u zabludu i tako dalje sve u vrzino kolo. Zar se ne umorite od tih programa? Život je jednostavan draga moja, zato ne komplikujte.-reče Gavrilo i kroz osmeh.

Nemojte vi meni vaše mudrosti.-Odgovor, pitala sam vas?-rekla sam pokušavajući da savladam strah.

Dobro, dobro. Kod vas sve mora da bude realno, opipljivo i objašnjivo. Ja sam slep ali imam uši i hvala Bogu imam nos. Sva moja čula daleko su jača i izoštrenija upravo zato jer sam slep. Vaš miris je specifičan, uvek ruzamrin i limun, ruzmarin i limun. Kada se uhvatite za nešto, čvrsto se držite, pa je tako i sa navikama a vaša navika su ruzmarin i limun. –odgovori on kao da za njega ne postoji pitanje bez odgovora.

Za sve imate objašnjenje. Hajde mi onda recite zašto baš limun i ruzmarin?- pitala sam i ovo je počelo da me intrigira.

Ruzmarin je simbol ljubavi, mudrosti i sećanja. Ogromne ljubavi koje vaše srce ima, tvrdoglavi ste i idete protiv sebe ali ste puni ljubavi. Vi znate voleti. Tražili ste mudrost celog života  ali na pogrešnom mestu, nećete je naći na ulici ili u ovoj antikvarnici već u sebi, draga moja. Ova mesta su tu samo da projektuju ono što je već u vama.

Ruzmarin je tu i da vas podseti na ono što stalno zaboravljate a to je da vredite mnogo i eto zato birate ruzmarin. Limun je simbol sreće ali i nedostatka samopouzdanja. Tu je ključ. Težite sreći kao i svi ali stalno osećate nemir jer sumnjate u sebe. –odgovori Gavrlilo kao da je ogovor nešto što je za mene dugo čuvao.

Sedela sam, razoružana njegovim izlaganjem. Setila sam se, da sam, baš toga jutra, tražila  nove ljude, one koji će osvežiti moj život. Ipak, morala sam se za to sama otvoriti i to sam učinila ulaskom u ovu antikvarinicu.

Bićete  dobro, samo nemojte brinuti draga moja. Ne može se sve umom objasniti. Veliki je svet oko nas,  koji  odbijamo videti, kao što ste vi odbijali da uđete u moju radnju. Da biste spoznali mudrost morate gledati mnogo dalje od onoga što vam stoji ispred nosa.-reče stari.

Prepustite se i sva vrata već su vam otvorena. Verujte I videćete, nemojte čekati da vidite da biste verovali.-reče Gavrilo toga dana kada sam srela anđela.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *