SNAGA KOJA PREVAZILAZI PREPREKE

Rat u Hrvatskoj je odavno završen ali su ostale sudbine i priče ljudi da svedoče i podsećaju nas na ono što želimo ostaviti u prošlosti. Aleksandra Bastajić, danas diplomirani inženjer arhitekture, kao trogodišnjakinja je sa svojim ocem Svetozarom u jeku rata napustila Zagreb. Ostavili su sve što su do tada imali. Devojčina majka je odlučila da svoj život nastavi u Zagrebu tako da su Aleksandra i njen otac bili jedini oslonac jedno drugome.
Vođena ljubavlju prema ocu odlučila je da napusti svoj do tada miran dečiji život, dom i drugove. -Ja sam nju pitao da li hoće da ide jer za nas ovde nema života? Ona je rekla- “Idemo tata!” kaže Svetozar Bastajić.
Godine su prolazile u izbegličkim kampovima a Aleksandra odrastala sa ciljem da završi studije i napreduje. Uprkos brojnim preprekama sa kojima se susretala, najčešće finansijskim, uspela je da diplomira a otac joj je bio najveća potpora. -Bila sam sa dvadeset dinara u džepu, što tata naravno nije znao jer nisam htela da mu stajem na muku- kaže Aleksandra.
Ambicija i želja da usreći oca svojim uspesima podstakli su je da radi privremene poslove i obezbedi novac za školovanje. Međutim sama diploma nije dovoljna ovoj dvadesetrogodišnjakinji, zbog čega namerava da nastavi studije. Trenutna nezaposlenost i teškoće pri zapošljavanju ne obeshrabruju je.
– Ne znam kako ću naći posao u današnje vreme, pošto veze nemamo, ni tata ni ja, niti moja porodica. Meni nije problem da radim, samo da upišem to što planiram i da mogu da platim.- kaže Aleksandra
Odrekla se mnogih zadovoljstava ali se nada budućnosti u kojoj će obezbediti bolji život za sebe i oca kao i nadoknaditi sve ono što je do sada morala žrtvovati.