KNJIGE I PRIČE

Kvadratni metar moje duše

Postoji mesto, nestvarno lepo. Prizor sa slike kojoj sam se oduvek divila u seoskoj kući moga oca. Kasnije kada je zub vremena uzeo kuću pod svoje, rešila sam da je spasim od propadanja. Premestila sam je u svoju kuću, ram ofarbala,  da joj se divim svakoga dana.

Da moja duša može da se materijalizuje, njena unutrašnjost izgledala bi baš tako. Kuća izgradjena u bavarskom stili, obrasla je šumom, jedan deo je zimzelen a drugi listopadan. Ispred kuće se nalazi veliki park sa vodoskocima, hortensijama, ukrasnim rastinjem, začinskim biljem. Celo imanje ogradjeno je niskom kamenom ogradom preko koje prepadaju snopovi rasvetalih ruža. Sa desne stane kuće nalazi se jezero, čiji se kraj i ne naslućuje a pored jezera vide se veliki planinski vrhovi, u dolini zeleni a pri vrhu prekriveni snegom.

U jednom uglu, ko se zagleda, nalazi se savršeno mesto za čitanje. Baš tu ja sednem i odmaram posmatrajući ono što je moja duša oživela. Divno mesto u hladovini prošaranoj sunčevim zracima, idealno mesto na kome mogu čitati, maštati i biti ono što jesam, biti u skladu sa dušom. Baš taj kvadratni metar daje mi preglednost i baš tu u tom pravcu vetar duva. On nosi glasove koji me inspirišu, vetrove koji miluju moje lice i  mirise. Divne mirise egzotičnih biljaka, cveća, jezera i planinskih vrhova.

Izdvajaju se mirisi ruža i tamjana koji daje osećaj sigurnosti, topline. Osećaji koji potvrdjuju da su andjeli u blizini,  štite svojim krilima i šapuću mi istinu.

Ponekad poželim da prošetam, rashladim noge na onim vodoskocima ili zaronim u dubine jezera. Možda odem do one kuće, vidim šta ima unutra. Možda nešto za mene, neka poruka? Taj osećaja da mogu ali neću pruža mi u isto vreme mir i ispunjava me pozitivnim isčekivanjem. Svaki kvadratni metar zalužuje svoje vreme. Trenutno sam se skrasila baš na ovom ali doćiće vreme i za ostale.

U onom času kada više ne budem mogla pobediti nestrpljenje moje duše lutalice, spustiću se niz taj kameni zid, pored leje ljubičastih hortensija, proći pored onog vodoskoka i letnje bašte do kuće iz snova. Ućiću u tu divnu planinsku kuću i potražiti ono što mi takodje pripada. A posle? Posle me čekaju dubine jezera, planinski vrhovi i dubine zimzelenih i listopadnih šuma, onih što boje jesen u žutu i crvenu. Posle, ko zna? Večnost je moja, mnoge gore, planine, livade i šume. One me čekaju. Ipak, sve što mi budu rekle ja već znam. Moja duša govori i sa ovog kamenog zidića gde volim sedeti.  Potrebno je samo da je slušam.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *